Istorijat škole

U samom centru grada Doboja nalazi se Osnovna škola Dositej Obradović, kojoj pripada vrlo značajno mjesto u dobojskom osnovnom školstvu. Još od svog nastanka naša škola dijeli krov sa dobojskom Gimnazijom i više od pola vijeka ove dvije škole sarađuju kao dobri susjedi.
Škola Dositej Obradović nastala je 29. juna 1955. godine, odlukom Narodnog odbora opštine u Doboju i Savjeta za prosvjetu i kulturu da se od viših razreda tadašnje Realne gimnazije formira Viša gimnazija, a od nižih razreda i tadašnje osnovne škole da se formiraju dvije osnovne osmogodišnje škole. Naša škola nazvana je tada Druga osmogodišnja škola u Doboju, a današnja škola Vuk Karadžić bila je tada Prva osmogodišnja škola u Doboju. Deset godina nakon svog osnivanja naša škola dobila je naziv Sutjeska, po legendarnoj bici iz Narodnooslobodilačkog rata. Godine 1974. pripojena je Radnoj organizaciji udruženja osnovnih škola Doboj, a status samostalne škole dobila je ponovo 1990. godine.
U periodu od 1992. do 1995. ova dobojska škola dijeli sudbinu druge dvije škole u Doboju. Dolazi do devastiranja objekta i prekida rada usljed ratnih dejstava, no rad se ubrzo nastavlja, iako u teškim i gotovo nemogućim uslovima. Vremenom su se sanirale posljedice ratnih dejstava i škola je izrasla u modernu i savremenu obrazovnu ustanovu.
U maju 2014. godine Doboj je zadesila elementarna nepogoda ogromnih razmjera – poplava kakvu ni najstarije ovdašnje stanovništvo ne pamti. Naša škola pretrpjela je ogromnu štetu. Odmah nakon povlačenja vode pristupilo se saniranju posljedica. U čišćenje i sređivanje škole uključili su se radnici škole, učenici i svi građani dobre volje, te veliki broj volontera iz drugih gradova. Volje i entuzijazma nije manjkalo, no imali smo problem sa nedostatkom opreme, alata i čiste vode. Ipak, vremenom se sve riješilo i naša škola je 1. septembra 2014. godine ponovo počela sa redovnom nastavom, nakon što su učenicima i nastavnicima obezbijeđeni uslovi za siguran boravak i normalan rad.

JU OŠ “DOSITEJ OBRADOVIĆ” DANAS
Danas škola radi u dobrim uslovima i sa potpuno stručno zastupljenim kadrom. Ostvaruje potpuno osnovno obrazovanje i vaspitanje u devetogodišnjem trajanju i obuhvata svu doraslu djecu sa područja Miljkovac, Makljenovac, Orašje, dio Šušnjara i Doboj centar. Osim centralne, škola posjeduje i područna odjeljenja Miljkovac i Makljenovac. Trenutno je ovo najveća multietnička škola u dobojskoj regiji i jedna od najvećih multietničkih škola u cijeloj Republici Srpskoj. Jako se ponosimo humanošću, tolerancijom i solidarnošću koju i učenici i nastavnici naše škole pokazuju kad god se za to ukaže prilika, kao i drugarstvom, međusobnim razumijevanjem, uvažavanjem i pozitivnom energijom koja vlada unutar naše škole.
Naše učionice su savremeno i moderno opremljene, a ambijent je ugodan i prijatan za rad i učenje

.

NAZIV ŠKOLE
Od 1993. pa sve do danas naša škola nosi ime velikog prosvetitelja i književnika Dositeja Obradovića. Dositej Obradović rođen je 1739. godine u maloj varošici Čakovu. Imao je izuzetno nemiran i događajima bogat život. Još u najranijem djetinjstvu Dimitrije, kako se prvobitno zvao Dositej, ispoljio je dvije svoje velike ljubavi: prema knjigama i prema putovanjima. Zanesen religioznim knjigama koje je čitao, mladi Dimitrije je poželio da i sam postane svetac. Vođen tom mišlju, pobjegao je iz Temišvara, gdje je učio zanat i zamonašio se u manastiru Hopovo sa samo 18 godina. Tada je uzeo ime Dositej.
No manastirski život nije ispunio očekivanja Dositejevog velikog i nemirnog duha. Nakon tri godine pobjegao je iz manastira u svijet. Lutao je i putovao, vođen žudnjom za naukom i otkrićima nepoznatog, najprije kao odbjegli kaluđer, a zatim kao slobodni mislilac i književnik. Umro je 1811. godine. Tokom života napisao je više značajnih djela: Pismo ljubaznom Haralampiju, Život i priključenija, Basne i Sovjeti zdravago razuma.

Sama epoha prosvetiteljstva, unutar koje je djelovao Dositej, donijela je našem narodu svjetlost kulture, znanja i nauke. Drugi naziv za prosvetiteljstvo jeste racionalizam. Riječ racionalizam dolazi od latinske riječi ratio, što znači razum. Racionalisti, odnosno prosvetitelji uzdaju se, dakle, u moć znanja i ljudskog razuma, moć koja ne poznaje granice i ograničenja. Isticali su da je neznanje najgore i najcrnje ropstvo, a od školstva su očekivali da izbavi narod iz tog duhovnog ropstva, iz mraka neznanja. Zato su se zalagali za osnivanje škola i razvoj prosvjete. Zahvaljujući Dositeju i prosvetiteljima obrazovanje nije više samo privilegija uskog kruga bogatih i moćnih, već se mogu školovati svi običnih ljudi, a takođe i žene. U tom kontekstu svakako treba pomenuti prosvetiteljsku ideju Cogito ergo sum, što znači Mislim, dakle postojim. Osnovni zadatak čovjeka i njegovog bitisanja na zemlji jeste da misli i da svojom mišlju unapređuje i usavršava sebe i svijet oko sebe.
Naziv naše škole svakodnevno nas podsjeća na velikog prosvetitelja i njegove prosvetiteljske stavove. Podsjeća nas na to da treba i sami da nastavimo u onome što nam je Dositej vlastitim primjerom pokazao. Podstiče nas da i sami radimo i gradimo, da mislimo, da se uzdamo u svoj um, da se trudimo i da svojim znanjem doprinosimo stvaranju što boljeg i ljepšeg svijeta, što svjetlije budućnosti.

Follow